Miroslav Mika Antic

Znaš kako se ja zovem?

Ne kao ime i prezime,

već kao svetlosni znak?

Zovem se slično odjeku.

Ne nečeg što je bilo,

ne nečeg što je sada,

ne nečeg što se priprema.

Odjek sam svega zajedno.

I Ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.

Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.

Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju

mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje

mirnoćom svoga unutra.

I mirnoćnom svoga spolja.

Šta je, uopšte, ime?

Ono je naša mogućnost da letimo

kroz prostore kao opiljci svemira,

i da plodimo cvetanja veštinom

poverenja i majstorijom nade.

Znaš kako se ja zovem?

Ne kao ime i prezime, već kao boja života?

Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja plamtim.

I čuvam u tom požaru

način paljenja zvezda.

Otud i takve čarolije u dubini mog oka.

Znaš kako se ja zovem?

Zovem se: ČEKANJEM TEBE