Josip Pupačić — Tvoja duša šuti i govori

Zbog tebe sam obolio u sebi

gdje si ti

I ne smijem te više vidjeti

A gledao bih te

do dna vremena 

koje činiš trenutkom

trenutkom što je vječnost po tebi

Tvoje prisustvo briše staze moje tišine

po kojima lutam u tvome odsustvu

Nemoj da te vidim

Hocu da te naselim živim sobom

i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Zbog tebe sam obolio u sebi

gdje si ti

I ne smijem te više vidjeti

A gledao bih te

do dna vremena

koje činiš trenutkom

trenutkom što je vječnost po tebi

Tvoje prisustvo briše staze moje tišine

po kojima lutam u tvome odsustvu

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš

daj da te spoznam kao istinu

Prije nego neznano odšumi moj sluh

da te čujem

kao glas koji me na svijet dozvao

I prije nego utopim te u svoj vid

da te vidim

kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti

vec slijep moliti gluhe ove predjele

da se tobom napune

Vidjeti te ne znači umirati

vec hrvati se sa sjenama mutnoga sna

u kome ti isčezavaš

Imati te ne znači hraniti se

vec gladnim grlom tamaniti voće

i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti

vec bojati se pustoši

i naslućivati bijedu

koju za sobom ostavljaš