четвртак, 8. септембар 2016.


Ne mogu se ruke umoliti
Ne može srce izdržati
Zalutala sam negde
a ni sama ne znam gde
Ni kako se to zove
Ni gde se to nalazi
Ni kako se iz toga izlazi
Medju kamenje i stenje
Tek se to, možda nazire...
Nigde sunca, a ni oblaka
Nigde ni jedna travka
Nigde nešto što život diše
A disala je duša 
i još bi da diše...

Ako mi je djavo zamesio pogaču
Gde je Bog bio sve vreme?
Moj andjeo?
Gde je bila sva ona moja dobrota
Da sačuva ovo moje zrno od života?
Kažu dobro se dobrim vraća
Ah, ne, dobrota se dušom plaća

...i zalutala ne znam kako iz ovog mraka
Imam telo, ali dušu bez koraka...
Kao uplašen vojnik 
Sa promrzlim prstima na srcu 
U napuštenom rovu
Ne znam koji vec dan ovakav brojim
Ne plašim se smrti, ali mraka se bojim

Ljiljana Vuletic

Нема коментара:

Постави коментар