уторак, 11. октобар 2016.

           Ljiljana Vuletic

Kad padne noć i zlatni nakit neba 
Lepotom obori s nogu mesec sjani
Noć udahnem duboko
Očekujući nova svitanja
Savršeno jasno videvši  radost
Ne dopuštam sumnjama 
Da me drže na mukama
i neka bude što mora biti
Sve što je ikad bilo 
U mojim snovima
Sad je u Božjim rukama

Нема коментара:

Постави коментар